SRBIJA POBEDNIK OLIMPIJSKOG TURNIRA

Srbija – Hrvatska 13:11 (5:2, 3:3, 3:3, 2:3)

Sudije: Margeta (Slovenija) i Zvart (Holandija). Igrač više: Srbija 9 (6), Hrvatska 12 (5). Dva igrača više: Srbija 1 (1), Hrvatska 1 (0) Peterci: Srbija 1 (1), Hrvatska.

Srbija: Filipović, Mandić 1, S.Rašović 1, Ranđelović, Ćuk 3, Dedović 2, Drašović 1, N. Jakšić 2, Vico 1, Ubović 1, P. Jakšić, V.Rašović 1, Mišović. Selektor: Stevanović.

Hrvatska: Bijač, Burić 1, Fatović 2, Lončar 1, Joković 1, Bukić, Vukićević, Žuvela, Marinić-Kragić 3, Vrlić 1, Biljaka, Harkov 2, Popadić. Selektor: Tucak.

Srbija je treći put uzastopno olimpijski šampion. U finalu svih finala održala je lekciju svetskom prvaku, evropskom vicešampionu Hrvatskoj. Izjednačila je podvig Mađara sa tri osvojena uzastopna naslova.

Bila je to vaterpolo rapsodija, bila je to vaterpolo simfonija, bila je to sve što Srbija i njen vaterpolo mogu da prikažu. Čudesno, neverovatno, fantastično...

Filipović 10 odbrana, šut 30-13, čuveni Bijač je dovodjen do ludila samo četiri a Popadić tri odbrane ukupno sedam od 20. Hrvatski šut 36-11 . Menjao je Tucak golmane ali je lakško bilo da promeni protivnika. Hrvatska je jednostavno bila sparing partner, mogli su da se dive briljantnoj predstavi velikog protivnika i da na kraju nadju snage da sportski čestitaju boljem.

Ćuk je napravio uvertiru, imao je posevan motiv, podigao igrače da odigraju partiju života. Nikola Jakšić, Dedović, braća Rašović, Mandić, Vico, Ubović, Drašović... Čitav tim. Pustio je Stevanović i Mišovića da oseti finale 20 sekundi pre kraja, potez velikog trenera koji je sve vreme znao šta hoće.

Prva četvrtina je bila aposlutno u znaku Srbije. Sve je funkcionisalo besprekorno. Jesu Hrvati poveli preko Fatovića sa igračem više. Razigrani Ubović je prvo zaradio igrača više a potom na asistenciju Strahinje Rašovića izjednačio. Marinić Kragić je vratio prednost svojoj ekipi i to je bilo sve što je Tucakov sastav uradio u prvoj četvrtini. Dedović je po ko zna koji put obezbedio peterac a Ćuk izjednačio a zatim sa igračem više pokazao kakav šut. Hrvatska je naišla na sjajnu odbranu Srbije a napad sa igračem više je bio besprekoran. Dva puta je gol postigao kapiten Jakšić za ogromnih 5:2.

Nastavak je doneo prvi put četiri gola prednosti. Prvo je Lončar smanjio da bi Vico spretno pogodio mrežu. Hrvati su imali teškoće sa igračem više a kada je Strahinja Rašović pogodio sa dvojicom igrača više za 7:3, Tucak je zamenio Bijača Popadićem i zatražio tajm aut. Fatović je u poslednjem sekundu napada, gotovo iz očaja smanjio na 7:4 da bi Marinić-Kragić drugim golom, iz igre vratio Hrvatsku u igru za minus od dva gola. Ipak na odmor je odvažna Srbija otišla sa tri gola viška. Vico je zaradio igrača više a potom posle dodavanja Strahinje Rašovića spojio sa golom Dedovića za 8:5.

Sjajno je branio Filipović u trećem delu, Hrvati su šutirali sa svih strana. Viktor Rašović je prelepim golom doneo 9:5. Smanjio je rasploženi Marinić-Kragić da bi Drašović napravio majstoriju i pogodio gornji ugao za 10:6. Hrvatska je zatim imala napad koji je sa igračem više trajao 50 sekundi. Tri puta je Filipović branio a četvrti put je bio nemoćan posle gola Jokovića. Kada je Mandić ispalio đule za 11:7 Tucak je vratio Bijača. Harkov je smanjio a Fatović u poslednjem napadu šutirao u blok. Ostalo je 11:8 za Srbiju pred poslednjih osam minuta.

Znalo se da će Hrvatska krenuti na sve ili ništa. Nije išlo i pored brzog gola Vrlića. Branila se Srbija kao sat, 3,13 fantastični Nikola Dedović je povisio na 12:9. Gol Harkova 1,06 pre kraja je bilo samo odlaganje slavlja. Kada je isticao napad Ćuk je stavio tačku na partiju koju neće zaboraviti do kraja života. Gol Burića je bio potpuno nebitan.

Tri zlata, dve bronze to je učinak Srbije na svim igrama. Četvrta medalja Mandića, treća Nikole Jakšića, Randjelovića, druga Ćuka, Strahinje Rašovića, Dedovića, prva Vica, Ubovića, Viktora Rašovića, Drašovića, Mišovića, Ubovića, Petra Jakšića. Prva za Uroša Stevanovića. Uz sve to Mandić je sa 26 golova prvi strelac prvenstva.

Malo li je !